Advertisement
HOME arrow Znanost arrow LINUS PAULING
Tuesday, 30 August 2016
Linkovi
HOME
TV Aplauz
Top lista
Galerija
Kontakt
Interaktiv
Impresum
Aplauz NEWS
Ime:

Email:

HTML mail?
Prijava Odjava
Registrirani korisnici
Korisničko ime

Šifra

Ostanite prijavljeni
Zaboravili ste šifru?
Besplatna registracija!
Na? izbor
exit
mostar sevdah
zograf
rambo amadeus
ana popovic
lira vega
Liburnia Jazz Festival
Anketa
LINUS PAULING

Pitate li prosje?nog ?ovjeka: Tko je bio Linus Pauling, rijetko dobijete odgovor. Iako ga mnogi smatraju najve?im znanstvenim imenom 20-og, njegovo ime nije ni pribli?no poznato kao, primjerice - Einsteinovo. Je li to zbog toga ?to je Linus u rodnom SAD-u  pro?ivio medijsko ignoriranje, ?ak i hajku zbog svojih pogleda na svijet?

Linus Carl Pauling ro?en je u siroma?noj obitelji u gradu Portlandu 1901. g. Ve? kao dijete pokazivao je nevjerojatnu inteligenciju. Strastveno je ?itao sve ?to bi mu do?lo pod ruku i pokazivao interes za prirodu netipi?an za dijete njegovog uzrasta. Kada mu je bilo 9 godina, njegov otac pisao je lokalnim novinama da mu preporu?e koje knjige bi bile najbolje za njegovo neobi?no dijete. ''Ali nemojte re?i Darwinovo Porijeklo vrsta jer njega je ve? pro?itao'' ? pisao je. Te godine njegov otac umire i Linusova majka ostaje sama s troje male djece.

Do kraja ?ivota patila je od depresije i kroni?nih bolesti, a Linus je uto?i?te od svakodnevnih tegoba prona?ao u znanosti. Kao teenager, bio je odlu?an nakon srednje ?kole nastaviti naobrazbu na sveu?ili?tu i postati kemijski in?enjer. Ali, kako je znao da njegova obitelj nema novca, Linus je svakog ljeta radio i ?tedio. Nije birao poslove ? dostavljao je mlijeko, cijepao drva u ?enskom domu, radio kao kino operater itd., ali to je bio jedini na?in da nastavi obrazovanje. Ubrzo nakon upisa, profesori na sveu?ili?tu u Oregonu shvatili su njegov talent i ponudili mu posao pomo?nog asistenta.

Odr?avaju?i satove kemije mla?im studentima, Linus je upoznao i svoju budu?u ?enu Avu Helenu, za koju je govorio da je najpametnija djevojka koju je ikada upoznao. Nakon zavr?etka studija, dobija Guggenheimovu stipendiju i odlazi u Europu gdje je radio s vode?im fizi?arima svijeta, osniva?ima kvantne mehanike: Bohrom, Heisenbergom i Schroedingerom.

Nakon godine dana u Europi, vra?a se u SAD gdje na sveu?ili?tu Caltech u Californiji postaje najmla?i profesor. Tu je 1939. g i objavio najva?niji rad O prirodi kemijskih veza.  U njemu je Linus Pauling primijenio kvantnu mehaniku na kemiju i prvi opisao prirodu kemijskih veza i na?in na koji se atomi povezuju u molekule. Uspostavio je i opisao pravila  nastajanja veza izme?u atoma. Va?nost i primjena tog rada ogromna je. I danas je O prirodi kemijskih veza, jedan od naj?e??e citiranih znanstvenih radova. Mnogi tu knjigu smatraju najva?nijom znanstvenom publikacijom XX st. koja je stvorila temelje moderne kemijske industrije i biotehnologije.

Za taj epohalni rad dodijeljena mu je Nobelova nagrada za kemiju 1954 g. Nakon toga, Linus je objavljivao otkri?a u drugim podru?jima znanosti. Otkrio je prirodu gra?e proteina i dao veliki doprinos u otkrivanju strukture DNA. Sa suradnicima je prvi dokazao postojanje geneti?kih bolesti koja nastaju zbog promjene jednog slova u DNA, na primjeru srpaste anemije. Zbog tih otkri?a mnogi ga zovu ocem molekularne biologije. Ali, unato? svojoj genijalnosti, Linus se nikada nije uklapao u stereotip znanstvenog fanatika kojeg ne zanima ni?ta osim njegovog rada.

Linus je svoj znanstveni ugled iskoristio kako bi u svijetu promovirao ideje pacifizma i brige za okoli?. Prekretnica u njegovom ?ivotu bio je Drugi svjetski rat, prije koga je bio apoliti?an. U to vrijeme, ?itava je znastvena zajednica bila upregnuta u bojna kola svjetskog rata. Tako je i Linus radio za vojsku SAD-a i razvio neke jake eksplozive (jedan se zvao linusit) i goriva za projektile. Sa suradnicima je razvio i sintetsku krvnu plazmu koja se koristila u hitnim transfuzijama na frontu. Ali, u tom ludilu totalnog rata, Linus je shvatio kako se znanost koristi za krive namjene i odbija sudjelovati u projektu ''Manhattan'' (izrada atomske bombe). Nakon zavr?etka rata, predano je vodio javnu kampanju protiv nuklearnog oru?ja. Objavo je knjigu ''No more war'', u kojoj obja?njava kakve katastrofalne posljedice bi imao nuklearni rat i samu besmislenost razvijanja takvog oru?ja i utrke koju su u tome vodile svjetske sile.

Zbog svojih hrabrih istupa protiv militarizma za mnoge Amerikance Linus je postao heroj, ali vlasti su to smatrale izdajom. State Department mu je oduzeo putovnicu pod obrazlo?enjem ''nije u najboljem interesu dr?ave''. Time mu je nanesena velika nepravda. Naime, zbog zabrane izlaska iz zemlje, Linus je 1952. g. propustio iznimno bitan znanstveni kongres u Londonu, na kome je trebao biti po?asni gost. U to vrijeme, bio je vode?i znanstvenik u istra?ivanju strukture biolo?kih molekula i prvi je shvatio kako DNA zavojnicu tvore komplementarni lanaci. Ali, rendgendske snimke koje je on koristio u razrije?avanju strukture DNA bile su nekvalitetne i navele ga da pvjeruje kako se DNA sastoji od tri lanca. Na tom kongresu Rosalind Franklin je predstavila svoje povijesne rendgenske snimke kristalne DNA, koje su bile nevjerojatno razlu?ive, te su iz njih Watson i Crick rije?ili strukturu DNA.

Tako je zahvaljuju?i ameri?koj vladi, Linus propustio vidjeti te klju?ne snimke i izgubio utrku za rje?enje tajne ?ivota, iako je bio vode?i istra?iva? u tom podru?ju i njegove ideje su uvelike pomogle Watsonu i Cricku da do?u do kona?ne strukture DNA. Ali, vlasti nisu stale samo na tome. Ubrzo se Linus morao braniti od optu?bi za komunisti?ko djelovanje pred zloglasnom McCarthyevom senatskom komisijom, koja je tu?enike osu?ivala ?ak i na smrtnu kaznu. Iako je samo zastupao ideju svjetskog mira i nije imao nikakve veze s komunizmom, na?ao se na optu?eni?koj klupi. Bio je nepokolebljiv u svojim stavovima i prilikom jednog ispitivanja duhovito je odgovorio komisiji: ''Nitko mi ne mo?e govoriti ?to da mislim osim gospo?e Pauling''.

Svoju odlu?nost pokazao je i kada je bio pozvan u Bijelu ku?u na ve?eru prire?enu u ?ast Nobelovim laureatima. Linus je ?itav dan prije ve?ere proveo ispred Bijele ku?e, pridru?iv?i se prosvjednicima koji su protestirali protiv testiranja nuklearnog oru?ja. Unato? svim te?ko?ama s kojima se susretao, nastavio je svoju borbu i pokrenuo veliku peticiju protiv razvijanja i testiranja nuklearnog oru?ja. Tu peticiju je potpisalo preko 13000 znanstvenika iz cijeloga svijeta i 1958.g je predana UN-u. To je na kraju rezultiralo sporazumom o zabrani testiranja izme?u tri tada jedine nuklearne sile SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije. Kada je taj sporazum stupio na snagu 1962 g. - Linusu Paulingu uru?ena je Nobelova nagrada za mir i time je postao jedini ?ovjek u povijesti koji je primio dvije nepodijeljene Nobelove nagrade (Marie Curie je npr. dobila dvije nagrade, ali je jedna bila podijeljena). Pro-vladine ameri?ke novine poput magazina Life opisivale su taj doga?aj kao ?udnu uvredu iz Norve?ke.

Linus je kroz  svoj ?ivot dao i veliki doprinos u za?titi okoli?a i podizanju kvalitete ?ivota. U pedesetima, kada je ve?ina znanstvenika mislila da smog nastaje uglavnom zbog ispu?nih plinova rafinerija i tvornica, on je dokazao da smog nastaje uglavnom od ispu?nih plinova automobila. Ubrzo nakon toga otkri?a Linus po?inje raditi na prvom automobilu na elektri?ni pogon. Udru?io je snage s in?enjerima iz tvrtke Eureka Williams i zajedno su razvili Henney Kilowatt, prvi elektri?ni auto u povijesti. Taj auto, na ?alost nije do?ivio komercijalni uspjeh zbog slabijih mogu?nosti izvedbe od auta pogonjenih fosilnim gorivima. Nakon toga se posvetio novom konceptu u medicini koji je nazivao ortomolekularna medicina.

Taj koncept je podrazumijevao da se bolesti lije?e primjenom netoksi?nih tvari koje se normalno nalaze u tijelu, radije nego uporabom mo?nih sinteti?kih molekula koje gotovo uvijek uzrokuju toksi?ne nuspojave. Tako je prvi pokazao va?nost vitamina C u lije?anju prehlade i ja?anju imuniteta, testiraju?i ga na samome sebi.

 Zbog svih otkri?a koja je ostvario u raznim podru?jima znanosti, britanski znanstveni magazin uvrstio ga je na listu 20 najve?ih znanstvenika svih vremena na kojoj se od znanstvenika iz 20 st. uz njega na?ao samo Albert Einstein.

Do kraja svog ?ivota Linus je i sudjelovao u razli?itim humanitarnim i mirovnim akcijama, uklju?uju?i i ''Apel za mir u Hrvatskoj''  koji je upravo on pokrenuo 1991., a potpisali su ga skoro svi ?ivu?i nobelovci. Linus Pauling umro je 1997. g. na svom ran?u u Californiji. Svojim djelima i rije?ima ostavio je golemo naslije?e kao jedan od stvaratelja svjetske znanosti, te kao prorok humanizma i borbe za svjetski mir, ali nekako, zahvaljuju?i ljudskom licemjerju , nikad nije dobio mjesto u povijesti koje zaslu?uje.

   LINUSOVI CITATI

"Ja vjerujem da cilj op?eg i potpunoga razoru?anja mo?e biti postignut i da je du?nost svakog ljudskoga bi?a da koristi svoje vrijeme, energiju i novac da pomogne u borbi za ovaj cilj, radije nego na uzaludne poku?aje da se ubla?e posljedice nuklearnog rata, poput izgradnje atomskih skloni?ta".

 

  "Mi, ja i ti, smo povla?teni ?to ?ivimo u ovo izuzetno doba, ovoj izuzetnoj epohi u povijesti svijeta, epohi razgrani?enja izme?u pro?lih milenija rata i patnje i budu?nosti, veli?anstvene budu?nosti mira, pravde, morala i ljudskog op?eg dobra".

 "Ja volim ovaj svijet. Ja ?ivim dobar ?ivot".

Pi?e: Mladen Jergovi?

 

 

 

Komentar teksta
"Aplauz" ne odgovara za sadrzaj objavljenih komentara. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Aplauza. Ostavite vaš komentar ovde (Pokaži/Sakri formu)



Komentari ostalih posetilaca
Trenutno nema drugih komentara....
Sadr?aj
Tema
Sex life
Upitnik
Interview
In Memoriam
Subkultura
Znanost
Portret
Muzika
Dru?tveni Fenomeni
Va?a reklama

 




 

 
Copyright 2004 Aplauz. All rights reserved.
Copyright 2004 Aplauz. All rights reserved